Zdravlje 
  

Uzburkani pigment

Kozmetski nedostaci povezani s hiperpigmentacijama kože sve su češÄ‡i, no kozmetološko-medicinska struka nudi dobra terapijska rešenja

Dermatolozi neretko upozoravaju na činjenicu da su kozmetski nedostaci veoma važni u doživljaju potpuna osećaja zdravlja. Zdravstveni problemi uzrokovani kozmetskim nedostacima u mlađoj populaciji u izrazitom su porastu, nisu zanemarivi ni u srednjoj životnoj dobi, a zahvataju i mlađu seniorsku dob.

U dermatološkoj ordinaciji sve se češÄ‡e opažaju kozmetski nedostaci povezani s hiperpigmentacijama. Zbog nedovoljne medicinske zainteresovanosti dosad im nije pridavana potrebna pozornost, a verovatno je to razlog i teškoćama u klasifikaciji i nedovoljno istraženoj patofiziologiji tih promena. Na sreću, u poslednje vreme primetno je povećano zanimanje kozmetološko-medicinske struke za takva oboljenja, pa je na rapolaganju sve više dobrih terapijskih rešenja. Velik je broj različitih hiperpigmentacija kože, pa donosimo samo najčešÄ‡e entitete i one koji, s obzirom na to da se pojavljuju na izloženim delovima kože, uzrokuju najveće probleme obolelima.

Melanin uslovljava boju kože


od melanina zavisi boja kožeBoja naše kože zavisi o nekoliko činitelja: pigmentima iz krvnih ćelija (plavom i crvenom oksihemoglobinu), žutim pigmentima koje unosimo hranom (karotenoidima), a u najvećoj meri o količini stvaranja smeÄ‘eg pigmenta melanina.

Melanin se sintetizira u melanocitima, ćelijama koje su rasporeÄ‘ene u bazalnom sloju epidermisa, a iz tih ćelija pigmentna tjelešca ulaze u ćelije kože. Jedna pigmentna ćelija opskrbljuje pigmentom 30 - 40 epidermalnih ćelija. Enzimsku djelatnost tokom  sinteze melanina iz aminokiseline tirozina kontroliraju hormoni hipofize i nadbubrežne žlezde.

Količina stvorenog melanina u koži zavisi o rasi, konstituciji pojedinca i izloženosti sunčevu ultraljubičastom (UV) zračenju. Tako će stanovništvo bele rase, koje živi u geografskom području s jačom sunčevom insolacijom, imati više melanina u ćelijama kože (primer kod nas je mediteranski tip pigmentacije kože).

Prema količini pigmenta na koži koja nije izložena suncu (npr. unutarnja strana nadlaktice) i prema reakciji kože nakon određenog vremena izloženosti UV zrakama određujemo tip kože (tip I-IV): tip I - koža s vrlo malo pigmenta i obveznom pojavom crvenila i opeklina na UV izloženost, a tip IV je koža s izrazito puno pigmenta i bez reakcija na UV izloženost.
Osnovna uloga pigmenta melanina upravo je zaštita kože i celog organizma od štetnog delovanja sunčeva zračenja.

Uticaj UV zračenja


sunčanje je veoma Å¡tetnoDanas uglavnom govorimo o štetnom delovanju ultraljubičastog dijela sunčeva spektra, tj. UVA i UVB zrakama koje se okrivljuju za nastanak raka kože, malignu transformaciju nevusa (madeža), starenje kože, a osobito za preuranjeno starenje kože ("photoaging"). Svi ti procesi nastaju kao rezultat dugogodišneg izlaganja suncu, pri čemu se štetni učinci kumuliraju. Iako su dobro proučeni, još uvek su cilj mnogih medicinskih istraživanja. Zna se da su kod UVB zračenja štetne zrake talasnih dužina od 290 do 320 nm, a kod UVA od 320 do 400 nm.

Osim starenja kože i bolesti koje doista mogu ugroziti ljudsko zdravlje, sunčeva svetlost igra važnu ulogu u stanjima koje nazivamo poremećajima pigmentacije, odnosno u ovom slučaju hiperpigmentacije kože. Hiperpigmentacije nastaju ili zbog povećana broja pigmentnih ćelija u koži ili zbog njihove pojačane funkcije, odnosno povećana stvaranja pigmenta melanina. Taj višak pigmenta može se odlagati u površinskom sloju kože, epidermisu ili u dubljem sloju, dermisu, gde je inače vrlo nedostupan delovanju sredstava za izbeljivanje kože.
Pod pojmom hiperpigmentacije kože ipak najčešÄ‡e podrazumevamo promene u kojima se proces odvija u epidermisu i tada ih zovemo hipermelanoze (hypermelanosis). One mogu biti rezultat dvaju tipova promena:

  • melanocitna hipermelanoza - povećanje broja pigmentnih ćelija koje vodi povećanoj proizvodnji pigmenta
  • melanotička hipermelanoza - drugi tip hipermelanoze bez znatnog povećanja broja pigmentnih ćelija u epidermisu, ali uz bitno povišenu produkciju pigmenta.

Oba tipa promena uzrokuje nekoliko činitelja, najmanje sljedeća tri: genetski, hormonalni i količina izlaganja suncu, tj. ultraljubičastom zračenjem.

NajčešÄ‡i oblici hipermelanoza


Najveći estetski problem od svih hiperpigmentacija u žena mlađe i srednje životne dobi je hipermelanoza, tj. staračke pege, sunčane pege i melazma, jer se uglavnom javlja na koži lica i zahteva prilično truda kako bi se učinila estetski prihvatljivom.
Staračke pege

Staračke pege (solarni lentigo) su kozmetska anomalija koja se najčešÄ‡e javlja kod tipova kože I i II, rjeÄ‘e kod tipa III, a gotovo nikad kod tipa IV. Pojavljuju se na onim delovima kože koji su hronično izloženi suncu: čelo, obrazi, nos, podlaktice, gornja strana šake, ramena i područje prsa (dekolte). NajčešÄ‡e su kod ljudi starijih od 40 godina, ali mogu se javiti već i u tridesetima, u zavisnosti o klimatskom području i jačini izlaganja suncu. Prema tipu promena ubrajaju se u melanocitne hipermelanoze, dakle postoji povećan broj pigmentnih ćelija i povećana produkcija pigmenta.
Najuspješniji oblik borbe protiv staračkih pega je prevencija - ne izlagati se jakom suncu i upotrebljavati sredstva sa zaštitnim faktorom uz primerenu negu kože. Kad su promene već izražene, odstraniti se mogu sredstvima za izbeljivanje kože, kremama s retinoičnom kiselinom, nanošenjem voćnih kiselina, kojičnom kiselinom, C vitaminskim serumima, krioterapijom (leÄ‘enje tekućim dušikom) ili laserom. Za koji oblik terapije ćemo se odlučiti, zavisi o kliničkoj manifestaciji, tj. raspodjeli promena po telu, mjestu na kojem ćemo provoditi terapiju te o stanju kože.

Sunčane pege


Sunčane pege (efelide; ephelides) takoÄ‘e su kozmetska anomalija, česta kod crvenokosih ljudi (tipovi kože I i II), a nasleÄ‘uje se autosomalno dominantno. Pege su najčešÄ‡e na licu - obrazi i nos, ramenima i dekolteu, veličine su nekoliko milimetara, a boja im varira od žućkaste do smeÄ‘e. Prisutne su već u ranoj dečijoj dobi, obično se prvi put pojave izmeÄ‘u treće i šeste godine. Po tipu promena ubrajaju se u melanotičke hipermelanoze, kod kojih ne nalazimo povećan broj pigmentnih ćelija u epidermisu, nego samo povećanu produkciju melanina. Kao i kod staračkih pega, i kod sunčanih, ako ih želimo odstraniti, najvažnija je zaštita od sunčevih zraka. Teže ih je izbeljivati nego staračke pege, a rezultati najčešÄ‡e nisu trajni.

Melasma


Melasma ili chloasma (grč. melasma = crna tačka; chloasma = zelena tačka) katkad se naziva i trudnička hiperpigmentacija, iako taj naziv potencira samo jedan od uzroka nastanka ove, vrlo proširene kozmetske anomalije kože lica. Osim što je uzročno povezujemo s trudnoćom, javlja se i u žena koje uzimaju kontracepcijske hormone, a mogu je izazvati i drugi lek ovi, npr. difenilhidantoini. OdreÄ‘eni broj slučajeva je idiopatski, što znači da pojavu hiperpigmentacije ne povezujemo niti s hormonalnim promenama niti s uzimanjem drugih lek ova. Prema nekim autorima, idiopatska melazma ipak se može dovesti u korelaciju s blagom, klinički beznačajnom disfunkcijom jajnika.
Učestalost bolesti prilično je visoka, osobito u mlaÄ‘ih, tamnoputih žena, a u našim krajevima žena s mediteranskim tipom kože. U svetu je najrasprostranjenija u žena s Bliskog istoka, iz Indije, Južne Amerike, Azije. Sukladno istraživanjima, čak je 20 posto žena koje su uzimale kontraceptivne tablete s kombinacijom estrogena i sintetskih progesterona, a živjele su u klimatski vrlo sunčanom području, razvilo melazmu.
U 90 posto slučajeva ova se hiperpigmentacija javlja u žena, a samo u 10 posto u muškaraca.
Moguće je da uz navedenih uzroka (hormoni, lek ovi, sunce), odreÄ‘enu ulogu igra i kozmetika. Poznato je da kreme koje sadrže biljna eterična ulja i druge fotosenzibilizatore, nakon nanošenja i izlaganja suncu mogu uzrokovati mrljaste hiperpigmentacije.

Parfemi takoÄ‘er izazivaju hiperpigmentacije na svetlu izloženim (fotoeksponiranim) područjima, pa ih možemo povezati s rubnim promenama na licu ili vratu i području oko uveta, gde se najčešÄ‡e i nanose. Upitno je imaju li te promene istu patogenezu kao melazma, odnosno sudeluju li u nastanku bolesti ili su stanja posve odvojena od melazme u užem smislu. Takva stanja nazivamo kozmetičkim dermatitisom, odnosno hiperpigmentiranim kozmetičkim dermatitisom. Karakteriziran je smećkasto-sivim ili crvenkasto-smeÄ‘im simetrično smeštenim promenama, koje nisu oštro ograničene, a razvijaju se ubrzo nakon nanošenja inkriminiranog preparata i izlaganja suncu. Promene traju mesecima, a tipično je da se vrlo sporo povlače nakon prekida primene uzročnog preparata, katkad je potrebna i cela godina dana.


Klinička slika melazme tipična je i lako prepoznatljiva: na licu, najčešÄ‡e simetrično, nalazimo svetlo do tamnosmeÄ‘e ili sivo-smeÄ‘e mrlje, nepravilna oblika ("geografskih rubova") i jednolike rasporeÄ‘enosti boje. U dvije trećine pacijenata te promene smeštene su na centralnim delovima lica: obrazi, čelo, nos, gornja nadusnica i brada. Kod manjeg procenta promene se mogu naći na spoljnim delovima lica uz rub donje čeljusti, još reÄ‘e na nadlakticama.


U lečenju svih hiperpigmentacija, pa tako i melazme, najvažniju ulogu ima prevencija - zaštita od delovanja UV zraka. Zaštitni faktori trebaju sadržavati titan-dioksid i/ili cink-oksid, jer su transparentni preparati za zaštitu od sunca nedelotvorni čak i kad sadrže visoki faktor zaštite (SPF - sun protecting faktor). ÄŒesto pacijentima treba napomenuti da ih moraju upotrebljavati i izvan plaže, znači pri svakom izlaganju suncu, te početi primjenu dovoljno rano, u proljeće.

Savremeniji preparati, kao što je azeleična kiselina i neki "nehidrokinonski" izbeljivači (npr. 40-postotni koncentrat likorisa u glabridinu), ne izazivaju iritaciju kože ili se kod vrlo osjetljive kože javlja zanemariva iritacija. Još noviji preparati za izbeljivanje sadrže C vitamin u koncentraciji od pet do 20 posto za kozmetičku primjenu, odnosno do 40 posto za profesionalnu upotrebu. C vitamin najčešÄ‡e se upotrebljava u kombinacijama s drugim pripravcima za depigmentaciju.
Hemijski pilinzi voćnim kiselinama, trikloroctenom, fenolnom ili kojičnom kiselinom, kao i odstranjivanje hiperpigmentacija krioterapijom (tekući dušik) ili laserom, radikalniji su zahvati koje mora izvoditi iskusan lekar jer postoji mogućnost da ostanu neželjene promene. Osim depigmentacija i ožiljaka, navedeni postupci mogu uzrokovati hiperpigmentaciju jaču od početne.
Svi navedeni preparati i tretmani mogu se i kombinirati, a što je u otpornim slučajevima i nužno. Ovako širok spektar ljekovitih sredstava i postupaka upućuje na to da je lečenje melazme još uvek terapijski problem, posebice zbog nepoznata uzroka i čestog povratka.

(zdravlje)
Šumski krpelji i bolesti koje prenose – kako se zaštititi?

Šumski krpelji i bolesti koje prenose – kako se zaštititi?

Krpelji su paraziti toplokrvnih životinja, a ponekad i čoveka. Šume i proplanci pružaju im dom, a ljudima koji ih posjećuju radi izletničkih užitaka ili zbog posla mogu načiniti neugodnosti. Značajni su jer mogu prenositi neke bolesti, no nasreću samo mali broj krpelja nosi uzročnike bolesti. Kako bi mogli što lepše i sigurnije odlaziti u prirodu, nije na odmet ponešto saznati o tim malim životinjama, o rizicima koje one predstavljaju za ljude i mogućnostima da se ti rizici izbegnu. ...

Subota, 13.6.2009

 
Celulit i debljina - bolest ili estetski nedostatak

Celulit i debljina - bolest ili estetski nedostatak

Za borbu protiv celulita i gojaznosti nikad nije kasno, no pre negoli krenete, trebate znati da se ništa ne može postići na brzinu ...

Subota, 13.6.2009